Šanse za uspješne priče o bjekstvu iz zatvora nikad nisu dobre. U noći aprila 2012. godine, za Čena Guangčenga je sve bilo okrenuto protiv njega: jedan slijepi kineski disident protiv 100 čuvara koji su okruživali njegov dom i selo u provinciji Šandong. Politički aktivizam protiv kineske vlade zaradio je Čenu šest godina onoga što je nazvao “brutalnim” lišenjem slobode, dok su ga redovno premlaćivali – prvo u zatvoru, a kasnije i u kućnom pritvoru. Kako bi pobjegao, četrdesetogodišnji Čen sačekao je nebo bez mjeseca, a zatim se popeo na vladin zid oko svoje kuće, oslanjajući se na druga čula koja će ga voditi preko rijeka i puteva. Gotovo 500 kilometara kasnije, u jednom trenutku puzeći nakon što je slomio kosti u stopalu, bjegunac je stigao do svog utočišta: Američke ambasade u Pekingu.

Priča o slijepom čovjeku koji je izbjegao aparat za unutrašnju bezbjednost sa godišnjim budžetom od 111 milijardi dolara “probudila je kineske borce za prava”, kako je svojevremeno pisao “Njujork tajms”. “Internet-policija” posramljene države pokušala je da uguši njegovu priču cenzurom mikro-blogova, platforme za razmjenu informacija u Kini slične Tviteru koju je zabranila vlada. Blokirani pojmovi za pretragu su uključivali pojmove poput “slijepa osoba”, “ambasada” i “Šošenk”. Prije dvadeset šest godina, “Bjekstvo iz Šošenka” prvi put se prikazao u bioskopima, ali put do prihvatanja ovog ostvarenja kao rijetke zvijeri kinematografije bio je dug i naporan. Zatvorska drama u kojoj Tim Robins glumi Endija Dufrena, nepravedno osuđenog za ubistvo svoje supruge i njenog ljubavnika, za šta je dobio dvije doživotne kazne, nasuprot Morgana Frimana, koji tumači “Reda” Redinga, takođe na odsluženju doživotne kazne – ujedno i narator u filmu.

Ali devedesete su bile doba eksplozivnih akcionih filmova u kojima su glumili Arnold Švarceneger i Brus Vilis. U “Šošenku”, priči o višedecenijskoj potrazi za iskupljenjem i slobodom, malo toga je davalo naznaku neke “akcije” na koju je publika navikla. Recenzije su uglavnom bile pozitivne, ali finansijski film je prošao katastrofalno, jer nije zaradio ni milion dolara tokom prvog vikenda, da bi na kraju izvukao 16 miliona dolara (oko 25 miliona danas) na američkoj blagajni od početka prikazivanja. Ovo nije ni približno dovoljno, a još manje nakon marketinških troškova, da nadoknadi budžet od 25 miliona dolara. To je bilo tada. Danas je “Bjekstvo iz Šošenka” na vrhu liste IMDb-ovih 250 najvoljenijih filmova sa više od milion glasova, prešišavši prethodnog šampiona, film “Kum”, još 2008. godine. Čitaoci britanskog filmskog časopisa “Empire” svojim glasovima su postavili ovaj film na četvrto mjesto na listi “500 najvećih filmova svih vremena” 2008. godine, a 2011. film je pobijedio na anketi omiljenog filma BBC radija.

Kako je zatvorski film u trajanju od 142 minuta, koji traje kao doživotna kazna za većinu publike, postao globalni fenomen? Ovaj film je tada bio, a potom i ostao, rijetka zvijer, jer u svojoj srži govori o odnosima, a svoju priču o odnosima govori muškarcima. Kako kaže Robins, “Evo filma o prijateljstvu dvojice muškaraca bez automobilske jurnjave”. Friman ide korak dalje, govoreći: “Za mene je to bila ljubavna priča. Bila su to dva muškarca koja su se zaista voljela”. Odnos Endija i Reda koji se njegovao decenijama, odražava intimnu vezu koju su gledaoci postepeno gradili sa filmom, takođe decenijama.

Nabasati na ovaj film dok besciljno vrtite kanale imalo je hipnotički efekat za mnoge: Frimanov sveprisutni glas koji je mamio publiku imao je efekat sirene na mornare. Stiven Spilberg nazvao ga je svojim “žvaka-filmom” – zakoračili biste u njega i ne biste mogli da ga se otarasite. Morate da pogledate ostatak filma. “Varajiti” je prozvao ovaj film “grubim dijamantom” kada je izašao prije 26 godina, a film je onda istrpio i pritiske i vrijeme kako bi postao rijedak dragulj kinematografije. Robins je svojevremeno rekao zašto mnogi mogu da se povežu sa ovim filmom: “Nije bitno u kom zatvoru se nalazite – možda ste zarobljeni u lošem poslu ili lošem braku – ali uvijek postoji mogućnost da postoji sloboda – i to u vama samima. Postoji toplo mjesto na plaži na koje možemo da dođemo u nekom trenutku svog života – samo je za to potrebno vrijeme.”

Izvor CDM