Na danasnji dan ,30. septembra 2014. godine u 59. godini života,iznenada je preminuo Gavrilo Bato Bobar. Bobar je rođen 5.maja 1955. godine u Bijeljini gdje je i živio. U periodu od 1977. do 1979. godine radio je na komeracijalnim poslovima u Fabrici savitljivih cijevi i vratila “Mladost” u Bijeljini,  od 1979. do 1989.godine obavljao je više poslova i funkcija u Opštinskoj konferenciji Socijalističkog saveza radnog naroda Bijeljina.Nakon završetka Više ekonomsko-komercijalne škole i fakulteta, magistrirao je ekonomske nauke na Univerzitetu “Braća Karić” u Beogradu,  pripremao je i odbranu doktorske disertacije.U aktuelnom sazivu Narodne skupštine Republike Srpske bio je član poslaničkog kluba Saveza nezavisnih socijaldemokrata i član Odbora za finansije i budžet.Gavrilo Bobar bio je vlasnik kompanije “Bobar” koja je u poslovnom svijetu bila prisutna od 1989. godine i koja je poslovala u pet država – BiH, Makedoniji, Njemačkoj, Engleskoj i SAD. “Bobar” kompanija obuhvatala je 35 poslovnih djelatnosti, organizovanih u 27 preduzeća, sa 1500 radnika. Iz okvira grupacije, 21 kompanija se nalazila  u Bosni i Hercegovini.

 

Dobri ljudi nisu zaboravili taj trideseti septembar 2014 godine,noc u kojoj sme izgubli ne jednog covjeka,vec jedno VELIKO BOLJE SUTRA,izgubili smo ispruzenu ruku,glas koji je uvijek znao da nas odvede na kraja mracnoig tunela gdje se nazire svijetlost.Mozda je jedna vizija,jedna nada I jedan san tragicno ugasen u jednom danu,ali je Bato ostavio dovoljan pecat u vremena koji ce nas vjecito podjecati sta je ispravno,da je ponekad I nemoguce moguce,da trud ,rad I snazna volja uvijek donose uspijeh.Mozda bas zbog toga sa ponosom cemo svaki dan izgovarati I dalje Bobar radio,jer kroz nas glas zivi I glas Bate Bobara. Bio je otac,suprug,brat,bio je direktor,politicar,veliki govornik,humanitarac,donator,graditelj,ali je ponajvise bio covjek,onaj iz naroda velikog srca.

 

Jedna svedska izreka kaze- “Plemenita djela se rade u tišini.” .Mnogo je dobrocinstva iza sebe ostavio GAVRILO Bato Bobar,ne mali broj je I danas onih koji ga se sjecaju po humanosti po kojoj  se narocito isticao u zajednici u kojoj je odrastao,skolovao se,stvorio dom I porodicu,zivjeo sa svojim narodom I skupa sa njima prozivljavao teske dane  trudeci se svakom covjeku da ako nista ublazi teska vremena.Nije to cinio zarad medijske paznje,niti da bi ljudi prepricavali njegova dobrocinstva,vec iskljucivo prateci svoje srce,koje je bilo veliko,u kome je bilo mjesta za svakoga.“Misliti o dobrim djelima nije dovoljno, raditi dobra djela nije dovoljno, vidjeti druge kako slijede tvoj dobar primjer je dovoljno.Nama je ostavio ni malo lagan zadatak da slijedimo njegova dijela,primjer dobrog poslovanja,kolegijalnosti,I na kraju dobrote.” Postoje neki koji svijetu donose svjetlo tako veliko da svjetlo ostaje čak i nakon što oni nestanu” – u onim manje lijepim danima,zagledamo se u daljinu I uvijek iznova vidimo isto to svjetlo koje nas ceka na kraju mracnog tunela I vodi ka boljem.